POPUSTI TRAJU JOŠ SAMO {{counter}}

Povijest satova

Promatrate svoj novi sat na ruci i, uz zadovoljstvo odabirom, pitate se tko je i kako napravio prvi sat.

Prije svega, sat (tur. saat < arap. sāa), ura ili dobnik je naprava ili mjerni instrument za mjerenje vremena, ponajprije za određivanje doba dana. Sat je jedan od najstarijih izuma. Izumljen je kako bi mjerio vremenske jedinice manje od dana, mjeseca i godine. Prije izuma sata ljudi su se ravnali po Suncu – kada je izašlo, budili su se, a kada je zašlo, odlazili su na počinak.
Stoga, određivanje vremena je, kao i danas, ljudska potreba. Izrada naprave koja to omogućuje je bila veliki tehnički izazov. Naravno, prvi satovi su bili primitivni i zasnovani na različitim pojavama ili događajima određenog trajanja.

Sunčani sat je astronomska naprava koja pokazuje položaj sunca na nebu. Jedni su od prvih satova, izumljeni prije otprilike 5000 godina u Egiptu. Sjena pokazivača (Gnomon) prikazuje koliko je sati. Sunčani satovi koriste se danas samo kao ukras na trgovima ili zgradama. Ako je postavljen na ispravan način pokazuje i do 5 minuta točno.

Vodeni sat ili klepsidra iz drevnog Egipta poznat već u 2. tisućljeću pr. Kr. Zatim mehanički sat pokretan i upravljan istjecanjem vode ili s utezima, preko različitih je mehanizama pokazivao vrijeme pomičnim ili okretnim kazaljkama, ali je bio prilično nepouzdan i nije mogao raditi u pokretu. Prva revolucija u horoligiji dogodila se oko 1410. godine  kada je razvijena opruga u kombinaciji s koničnim vretenom što je omogućilo kompaktnost te pojavu, više manje, prenosivih mehanizama. Ovo je omogućilo i pojavu džepnog sata koji je postao popularan tek tijekom vremena Tudora u 16. stoljeću (kralj Henrika VIII. je takav sat nosio oko vrata). Prvi džepni satovi imali su samo jednu kazaljku koja je pokazivala sate, dok se kazaljka za minute pojavljuje tek u 17. stoljeću.

Usput da pokažemo nešto iz naše kolekcije džepnih satova:

Za sljedeću revoluciju u horologiji zaslužan je načelno  Galileo Galilei koji je u crkvi za vrijeme liturgije ugledao svjetiljku koja se ljuljala. To ga je dovelo do zaključka, pogađate, da se njihalo može koristiti za precizno mjerenje vremena.

Galileovu ideju materijalizirao je Christian Huygens, nizozemski fizičar, matematičar, astronom i inovator, koji se smatra jednim od najvećih znanstvenika svih vremena – izumitelj  satnog mehanizma kakvog poznajemo, manje više, sve do danas. On je 1656. godine primijenio slobodno njihalo (klatno) kao mehanički oscilator, kod kojeg vrijeme njihanja ovisi o duljini niti. Do pojave elektroničkih, ti su satovi bili najtočniji te su se zadržali sve do danas.

No prvi ručni sat je nastao 1868. godine, a serijska proizvodnja (200 satova) je krenula 12 godina poslije. Ručne satove su u početku nosile samo žene, pošto nije bio popularan kod muškaraca – civila. Koristili su ga samo njemački pomorski časnici. Prvi sat za muškarce je nastao tako što je brazilski pilot Alberto Santos Domont, 1904. godine, pitao svog prijatelja Luisa Cartiera da mu napravi sat koji će moći staviti na ruku i koji bi mu omogućio da mjeri svoje performanse u letu, a da su mu istovremeno obje ruke na upravljaču. Ubrzo su se počeli komercijalno proizvoditi i ručni satovi za muškarce, a prvi je nazvan po pomenutom pilotu.


je dodano u vašu košaricu:
Naplata